PLANIRANJE

Prva faza projekta započinje točnom definicijom ruta, definiranjem lokacije kontrolnih ormara i stvaranjem dijagrama krugova.
Pribavljaju se vanjski linijski planovi i odobrenja općina i provjeravaju se zakonski propisi o prometu.
Zahvaljujući najnovijim metodama gradnje temelja, optički kablovi su položeni pod zemljom u vrlo kratkom roku. To se postiže malim rovovima i metodama bez rovova. Za metode bez rovova koriste se horizontalne metode bušenja ili raseljavanja tla (rakete zemlje). Na ovaj način se umanjenja šteta za stanovnike mogu svesti na minimum.
Polazna točka nove mreže je glavni distributer (PoP = točka prisutnosti). To su centralni ormari za upravljanje putem kojih se nova mreža konfigurira i postavlja.
Odavde se optički kablovi s optičkim vlaknima postavljaju na manje pod-razdjelnike, takozvane DP (distribucijske točke), a odatle do svake ulice i do pripadajućih kuća (kućna transfer točka = HÜP).
Ako je dostupna mreža praznih cijevi, staklena vlakna se mogu upuhati. To se obično izvodi bez kopanja, što je povezano s kratkim vremenima instalacije. Kabl se velikom brzinom prevozi vazdušnim tokom. Ovom metodom gotovo da i nema trenja, čak ni u zavojima, kabel se tretira nježno i brzo se postavlja. Ovom metodom možemo postići vrlo velike dužine puhanja i visoke prosječne rezultate tokom dana, sedmice ili mjeseci, čak i na najtežim rutama. Nakon što se vlakna upušu, spajaju se u odgovarajuće kontrolne ormare i konfiguriraju.
Za svaku kuću koja se povezuje postavlja se isplanirano optičko vlakno do granice korinika, a zatim na korisnikovu imovinu do kuće. U višeetažnim kućama, jedno vlakno po etaži. Na objektu korisnika koriste se i mala iskopavanja i bez kopajuće metode. Za umetanje optičkog kabela u zgradu potreban je samo otvor promjera nekoliko milimetara. Zatim se ponovo zatvara i vraća u prvobitno stanje. Provođenje kabela na objektu i postavljanje HÜP-a bit će unaprijed precizno koordinirano s korisnikom.